Aco Pejović Nova godina – kad pesma više nije stih, već ogledalo
Ne peva da bi te uveselio – peva da te pronađe Postoje glasovi koji ne ulaze kroz uši, već direktno kroz srce. I ne, nisu
Ne peva da bi te uveselio – peva da te pronađe Postoje glasovi koji ne ulaze kroz uši, već direktno kroz srce. I ne, nisu
Možda ti večeras ne treba početak – nego prihvatanje Sve je spremno za još jednu smenu kalendara. Ulice svetlucaju. Ljudi žure, grle se, šalju poruke
Nije svaka noć za slavlje – neke su za pronalaženje sebe Dok svet pravi planove za vatromet, piće, fotografije koje će ispuniti storije i zidove,
Ne moraš večeras da imaš razlog da se osmehneš U svetu koji insistira da se kraj decembra slavi kao početak nečeg savršenog, teško je priznati
U vremenu preglasnih reči, njegov glas šapuće tvoju istinu Možda ti nije do slavlja. Možda si previše puta glumio da si dobro da bi večeras
Ne moraš da imaš plan – dovoljno je da ostaneš Ponekad ti ne treba nova godina da bi znao da si živ. Ne treba ti
Ne moraš večeras da pričaš – Aco već sve kaže za tebe Postoje noći koje ne traže vatromete. Ne traže planove, ni nasmejane slike za
Možda ove godine ne menjaš pravac – već pogled Nekada je sve bilo drugačije. Nova godina je značila uzbuđenje, nove odluke, novu verziju sebe koju
Postoje glasovi koji te ne leče – ali te razumeju Dok se ulica puni svetlom, a grad bruji od želje da pokaže koliko zna da